Putovanje bez kofera: Wellbeing retreat iz našeg dnevnog boravka

Često kad se zatrpamo obavezama i rutinama vapimo za odmorom. Odmor zato uvijek ide ruku pod ruku s putovanjem. Odnosi se to na prekid, bijeg od posla, dnevnih obaveza, od rutine i svakodnevice, bijeg od samih sebe ili ipak bijeg od svega da se napokon vratimo sebi. Pretpostavka da je sreća negdje drugdje, u drugom gradu i drugom vremenu često nam je u glavi. Istina je da mnogi od nas tek na dugim putovanjima popustimo pred pritiskom svakodnevnih briga i uloga koje smo si zadali i koje nastojimo održavati. 

Činjenica je da  je putovanje neizostavni dio života te da nam daje priliku da vidimo svoj svijet u drugačijoj perspektivi. Na putovanjima se drugačije krećemo. Hodamo sporije. Duže stojimo ispred izloga koji nam ništa ne prodaju. Sjedimo na klupi i gledamo ljude koje više nikada nećemo sresti, ali nam se na trenutak čine bliskima. Jedemo u vrijeme kada smo gladni, a ne kada nam kalendar kaže da je pauza. I negdje u tom malom pomaku, u toj promjeni ritma, počinje se mijenjati i naš unutarnji pejzaž.

.

I dok promatramo tuđe fotografije s putovanja, dok skrolamo kroz tuđe verzije slobode i njihovih identiteta, planiramo naše nove destinacije koje želimo posjetiti javlja se ono poznato pitanje:

Treba li nam putovanje da bismo se vratili sebi?

Putovanja su oduvijek imala gotovo mitski status. U njima tražimo reset, novu verziju sebe, mogućnost da barem privremeno odložimo identitete koje svakodnevno nosimo: profesionalne, obiteljske, društvene. Na putu je lakše biti netko drugi. Ili barem netko mekši. Tiši. Otvoreniji.

Iskustvo koje nosimo s putovanja dodatno jača naše samopouzdanje i priprema nas da se suočimo na drugačiji način s životnim izazovima. Ono nam daje priliku da razmišljamo izvan naših okvira, naše rutine, te nam dozvoljava da napokon posložimo svoje prioritete. 

Putovanje nas često povezuje i s prirodom, čak i onda kada je destinacija neki megapolis. Drugačije gledamo, mirišemo, doživljavamo. Bezbroj slika na mom mobitelu, a koje su vezane uz putovanje, slike su zanimljivih drveća, biljaka, parkova koje u svom gradu često jedva primjećujem, a na putovanju me toliko inspiriraju. 

Baš zato putovanje je zasigurno iskustvo koje može promijeniti naš život i učiniti nas boljom osobom. Ono sadrži snagu snova, vjere i nade. Jer ono što na putovanjima zapravo volimo nije toliko do destinacije. Volimo verziju sebe koja ima vremena, onu koja opaža svijet oko sebe i koja se ne osjeća krivom što zastaje.

Ipak, moramo vjerovati da ta verzija nas nije rezervirana isključivo za godišnji odmor.

Kako da ostanemo inspirirani i prisutni onda kada ne možemo putovati?

Postoji bezbroj situacija kada nismo u mogućnosti putovati. Možda imamo obiteljske obaveze ili medicinska stanja, posao je previše zahtjevan ili imamo neke druge prioritete. Realnost je takva da nam životne okolnosti ponekad ne dozvoljavaju da putujemo često. Ili čak, u određenim fazama života, da uopće putujemo. Što da radimo kada nam se to dogodi? 

Postoje načini da ostanemo prisutni i inspirirani kao da smo na putu, iz udobnosti vlastitog doma, u vlastitom ritmu i bez potrebe za geografskim pomakom.  Možda je upravo u tome jedna od najvažnijih istina suvremenog wellbeing pristupa: putovanje ne mora nužno značiti promjenu lokacije, nego promjenu kvalitete pažnje koju dajemo sebi i svijetu oko sebe.

Ako putovanje podrazumijeva izlazak iz automatizma, onda se ono može dogoditi i bez avionske karte. Može se dogoditi u prostoru koji već poznajemo, ali ga rijetko doživljavamo svjesno. U vlastitom stanu, u vlastitom kvartu i u vlastitom tijelu.

Donosimo načine za mindful putovanje na koje se možete uputiti iz svog doma, čak i ako imate samo pola sata vremena. Sve su to načini da barem na trenutak izađemo iz funkcionalnog moda i uđemo u prostor osjećaja, sporosti i unutarnjeg slušanja. S ovim navikama ne trebamo živjeti za četiri tjedna godišnjeg odmora godišnje, već možemo svaki dan pretvoriti u neku novu uzbudljivu destinaciju koju vrijedi posjetiti. 

Pisanje kao povratak sebi

Na putovanjima često pišemo. Bilježimo dojmove, osjećaje, sitnice koje ne želimo zaboraviti. Kod kuće rijetko sebi dajemo isti luksuz pažnje. Journaling je prostor u kojem se misli mogu pojaviti takve kakve jesu, nesređene, kontradiktorne, ponekad konfuzne. Deset minuta pisanja može postati najiskreniji razgovor koji imamo tijekom dana. I često se upravo kroz taj proces počinje događati ono što na putovanjima zovemo „reset“.

Šalica matcha ili nekog drugog čaja

Na putovanjima volimo male ceremonije. Jutarnju kavu u tišini. Čaj koji pijemo polako. Taj osjećaj da ne moramo nigdje žuriti. Kod kuće te iste trenutke često pretvaramo u mehaničku radnju.

A zapravo, priprema matche, zelenog čaja, hojice ili nekog drugog vama dragog čaja može postati mali dnevni obred. Topla voda, miris, šalica koja grije dlanove. Priuštimo si dnevne pauze koje nam služe da usporimo. Neka nam to bude podsjetnik da nismo stvoreni isključivo za produktivnost.

Tijelo kao destinacija

Na putovanjima često više hodamo, više osjećamo svoje tijelo, više smo svjesni vlastitog disanja. Kod kuće taj kontakt lako izgubi prioritet. Nekoliko jednostavnih joga položaja, nekoliko sporih prijelaza, nekoliko dubokih udaha i izdaha mogu postati način da se ponovno nastanimo u vlastitom tijelu.

Večera kao događaj

Na putovanjima večera često postaje događaj, a kod kuće često bude usputna radnja. Malo pažnje našem večernjem tanjuru uz svijeće, sporije jedenje i bez ekrana vodi nas na pravo putovanje prožeto okusima mira i pažnje. To je mali podsjetnik da je svakodnevica vrijedna estetike.

Kupka / spa tretman kod kuće

Topla voda ima sposobnost opuštanja koje je teško racionalno objasniti. Kupka, dugi tuš, piling, maska, ulje za tijelo - sve su to mali oblici kućnog spa rituala koji poručuju tijelu da je sigurno.Način na koji se odnosimo prema vlastitom tijelu oblikuje način na koji se odnosimo prema sebi.

Terapija svjetlom (svijeće, prigušena rasvjeta)

Svjetlo snažno utječe na naš unutarnji ritam. Toplo, prigušeno svjetlo, svijeće, lampice stvaraju atmosferu u kojoj je lakše usporiti, lakše biti nježniji prema sebi, lakše priznati umor i putovati u svoj unutarnji svijet. Terapija svjetlom je vrlo moćan oblik regulacije živčanog sustava. 

Postavljanje namjera

Na početku putovanja često u sebi nosimo tihu želju: da se odmorimo, da se smirimo, da se vratimo sebi. Isto možemo učiniti i kod kuće. Jednom tjedno zapisati nekoliko rečenica:

Kako se želim osjećati?
Što mi treba više?
Što mi treba manje?

Namjere ne moraju biti ambiciozne, dovoljno je da budu iskrena da postanu naš najbolji unutarnji kompas. 

Ako se ovakvo mindful putovanje dogodi barem jednom tjedno, možda se i naš  odnos prema vremenu počne mijenjati. Takvi ritualima ozbiljno idemo prema tome da zapravo živimo ispunjeno svaki dan, a ne da čekamo da nam samo vrijeme prođe između dva godišnja odmora. Naš život nije negdje drugdje u drugom gradu, iako je lijepo sanjati i planirati. Naš život je sada i ovdje, a na nama je kako ćemo iskoristiti okolnosti koje su nam dane. Jer sebi se nikada ne vraćamo prijevoznim sredstvom, sebi se zapravo vraćamo pažnjom koju si povećavamo, svaki dan.