Analogni wellness: novo lice wellbeinga i povratak stvarnom svijetu
U doba konstantne povezanosti, analogni wellness donosi tišinu, prisutnost i luksuz života bez notifikacija — bez povratka unazad, ali s jasnim korakom naprijed.
Posljednjih mjesec dana sve češće sudjelujemo u razgovorima o tome koliko je naše vrijeme isplanirano do sitnih detalja. Za neke od nas čak je i svaka minuta slobodnog vremena strukturirana — tjelovježba, self-care, produktivnost. U pozadini tog tempa pulsira konstantni osjećaj da vrijeme istječe, da kasnimo za sobom, za drugima, za očekivanjima.
Istovremeno, algoritmi uče kako predvidjeti naše želje, sve s ciljem da ostanemo što dulje prikovani za ekrane. S druge strane, mnogi od nas pokušavaju „pohvatati“ algoritme i izgraditi prisutnost na mrežama, dok nas istovremeno frustrira što nemamo savršene fotografije, savršeno osvjetljenje, savršen trenutak. Trčimo za digitalnim statusom, za validacijom, dok nas istovremeno preplavljuju afirmacije koje nas podsjećaju da bismo trebali „usporiti“, „odmoriti se“, „naći vremena za sebe“.
Upravo zato, ovog tjedna razmišljamo o pojmu koji se pojavljuje sve češće i sa sve većom ozbiljnošću — analognom wellnessu. To nije nostalgična ideja povratka u prošlost. To je kulturološki odgovor na zasićenje digitalnim svijetom, pokušaj da ponovno uspostavimo odnos s onim što je stvarno, opipljivo, sporo i tiho.
Pojam „analogni wellness“ sve je prisutniji u globalnim izvještajima o budućnosti zdravlja i življenja. Prema najnovijem trend reportu Global Wellness Summita, 2025. godina bit će obilježena takozvanim „velikim gašenjem“ — masovnim napuštanjem digitalnog — i istovremeno „velikim uključivanjem“ u analogno: pokrete, hobije, zajedničke aktivnosti, stvarni dodir i stvarne riječi.
Riječ je o dubljoj promjeni paradigme. Ne o detoxu. Ne o privremenom bijegu. Već o trajnom redefiniranju načina na koji biramo biti prisutni u svijetu.
Više od odmora: zašto analogni wellness nije digitalni detox
Analogni wellness se često na prvu pogrešno interpretira kao digitalni detox. No između te dvije ideje postoji ključna razlika: detox je privremen. On podrazumijeva isključivanje s ciljem da se „napunimo“ i onda vratimo u istu rutinu. Analogni wellness, s druge strane, nije pauza. To je pomak.
Digitalni detox je poput predaha tijekom maratona — analogni wellness mijenja rutu.
Radi se o stvaranju novog tempa, novog odnosa prema svakodnevici. Umjesto potrage za ravnotežom između ekrana i stvarnog života, analogni wellness polazi od pretpostavke da bi stvarni život trebao imati prioritet. Ne kao idealizirana slika, nego kao niz malih izbora: razgovor oči u oči umjesto poruke, čitanje knjige umjesto beskonačnog skrolanja, hobi koji zahtijeva ruke umjesto algoritma.
U tom smislu, analogni wellness nije povratak u prošlost. To je budućnost u kojoj biramo drugačije. Biramo prisutnost, dodir, ritam koji nije određen notifikacijama. I, što je najvažnije, biramo kvalitetu pažnje koju dajemo — sebi, drugima, prostoru u kojem živimo.
Ono što ovaj pokret čini relevantnim u 2025. godini jest činjenica da sve veći broj ljudi ne želi više samo kratkotrajno isključivanje, nego dugoročnu promjenu. Promjenu koja ne podrazumijeva odricanje od tehnologije, već novu vrstu odnosa s njom — onu u kojoj ona više nije središnja.
Analogni wellness nas ne pita da odbacimo suvremeni život. Pita nas — kako ga možemo učiniti stvarnijim?
Kako izgleda analogni wellness u praksi?
Ako digitalno znači brzo, povezano, stalno dostupno — analogno znači sporo, lokalno i usmjereno na prisutnost. To nisu velike odluke, već svakodnevni izbori koji stvaraju novu teksturu dana.
Analogni wellness počinje vraćanjem pažnje stvarima koje se ne mogu ubrzati: fizička aktivnost koja nije praćena aplikacijom. Kućni rituali koji ne traže rezultat. Susreti u stvarnom prostoru, u određeno vrijeme, s ljudima koji su tu. Nema autoplay funkcije, nema lajka, nema arhive.
Ovo su neki od oblika koji sve češće zauzimaju mjesto u životima onih koji biraju analogno:
Book clubovi
Sve češće ih organiziraju ne samo knjižare i knjižnice, već i kafići, coworking prostori, kulturne inicijative. Neki su tematski, neki spontani, ali svi dijele zajednički cilj — vratiti razgovor u prvi plan. Nema komentara ispod objave, samo razmjena misli u stvarnom vremenu, razmjena iskustva, razmjena energije i ponovo povezivanje. U našem Materia Book Clubu članice često kažu da im je book club kao svojevrsna “terapija”, i jest, ponovo smo povezani jedni s drugima.
Hobiji bez cilja
Rast popularnosti keramike, izrade svijeća, šivanja ili crtanja bez predloška pokazuje da ljudi traže aktivnosti u kojima rezultat nije glavni motivator. Prisutnost ruku, miris materijala, osjećaj stvaranja nečeg vlastitim tempom — to je ono što vraća osjećaj živosti.
Kulturne matineje i rituali bez mobitela
Odlazak u kino, kazalište, na izložbu ili koncert bez telefona u ruci postaje nova praksa svjesne prisutnosti. Ne fotografirati. Ne snimati. Samo gledati. Slušati. Biti ondje. Sve više ljudi ponovno otkriva čari tihog gledanja filma bez notifikacija ili sudjelovanja u tišini muzeja, bez potrebe da išta objave. To su rituali koji podsjećaju da je pažnja ograničen resurs — i da je izbor na što je trošimo duboko oblikuje našu svakodnevicu.
Analogna tehnologija
Sve veći interes za pločama, fotoaparatima s filmom, pisanje dnevnika rukom ne dolazi iz nostalgije, već iz otpora prema pretjeranoj optimizaciji. Nema editiranja. Nema brisanja. Postoji samo trenutak i način na koji ga doživljavamo. Puštamo mislima da budu slobodne, van okvira, da ih ulovimo na papiru i tamo ih ostavimo, bez pretjerane nužnosti da nešto s njima napravimo. Samo da se oslobodimo.
Tišina, granice i nemjerljivost
Danas se čini da je svima sve dostupno i da svi mogu sve. Kada živimo u takvom svijetu, nedostaje magije onog teško ostvarivog, čarobnog trenutka kada nam se napokon ostvari dugo očekivana želja. I baš obrnuto — luksuznim postaje ono što se ne može instantno konzumirati. Luksuz je tako vrijeme u kojem nas ništa ne prekida, razgovor koji traje više od dvije minute, prisutnost koja nije nastala zbog plana u rasporedu.
Analogni wellness bez tehnologije je luksuz koji ne treba biti dokumentiran da bi bio stvaran. Dok su pametni satovi i fitness aplikacije godinama definirali „naprednu“ brigu o sebi, danas sve više ljudi odbacuje potrebu za podacima, brojkama, analizama. Ne zato što nisu korisni — već zato što ih je previše. I zato što je tijelu ponekad važniji osjećaj od rezultata.
