Mudrost snova: Kad nas nesvjesno zove natrag sebi

U listopadu smo u Materia Book Clubu čitale knjigu Mudrost snova, djelo koje nas poziva da se ponovno povežemo s onim tihim, unutarnjim dijelom sebe koji rijetko čujemo. U vremenu ubrzanosti, fragmentiranosti i neprekidne digitalne buke, ova knjiga nas podsjeća da postoji prostor koji još uvijek pripada samo nam. To je onaj prostor koji se otvara noću, u snovima.

Kako sve više nas živi u stanju raspršenog jastva, preopterećenog i neprestano budnog uma, sve teže dolazimo u kontakt s vlastitom unutarnjom cjelovitošću. Naša je pažnja rascjepkana na stotine malih dijelova: notifikacije, rokove, poruke, obaveze, informacije - i one važne, i one sasvim nebitne. Tehnologija, premda nam olakšava život, neprestano nas udaljava od mira u kojem možemo čuti sami sebe.

Tempo suvremenog načina života ne ostavlja mnogo prostora za introspekciju, a upravo se u tom prostoru, u tim rijetkim trenucima, krije ono što Jung naziva Jastvom, središtem naše psihe, mjestom susreta svjesnog i nesvjesnog.

Što bi Jung rekao o današnjem vremenu?

Veliki švicarski psihoanalitičar Carl Gustav Jung još je početkom 20. stoljeća pisao o odvojenosti modernog čovjeka od vlastite duše. U njegovim je djelima to odvajanje opisano gotovo kao duhovna bolest civilizacije, gubitak povezanosti s arhetipskim, s instinktivnim, s onim što ne može biti izmjereno ni racionalizirano. 

Jung je vjerovao da se ono potisnuto u nesvjesno uvijek vraća:  kroz zdravstvene simptome, snove, slučajnosti, unutarnje nemire. Ono što ne želimo vidjeti na javi, pronalazi put do nas u snovima.

 Upravo su snovi, prema Jungu, najizravniji most prema Jastvu. U njima progovara onaj drevni, mudri dio nas koji zna mnogo više nego što mislimo da znamo. Instinkt. 

U svijetu u kojem se sve češće odvajamo od prirode, od tijela i od tišine, snovi ostaju posljednje utočište autentične komunikacije s nesvjesnim. Oni nas podsjećaju da u nama postoji prostor koji nije podložan algoritmima ni navikama, prostor u kojem još uvijek prebiva mit, simbol i arhetip, odnosno jezici duše koji nas mogu vratiti sebi.

Snovi - imaju li oni značenje?

Znanost je dugo pokušavala snove svesti na neurološki fenomen: rezultat pregrijane mašte, kombinaciju memorije i emocija.  No, Jung je vidio nešto sasvim drugo. Za njega su snovi živi simboli, način na koji nesvjesno komunicira s nama. Oni su glas psihe koja ne govori riječima, nego slikama.

Snovi nam pokazuju ono što svjesno ne možemo vidjeti, povezuju nas s arhetipovima, sjenom i vlastitom unutarnjom istinom. 

Kad bismo znali pažljivije slušati taj noćni jezik, možda bismo bolje razumjeli i dan, svoje strahove, odluke, čežnje.

Ali kako danas uopće slušati svoje snove, kad tako rijetko slušamo sami sebe?

Naši dani ispunjeni su bukom, obavezama, brzim porukama, zvukovima koji stalno traže našu reakciju. U tom svijetu teško je pronaći trenutak koji dopušta da nešto progovori iznutra. Baš je zato danas poteban mindfulness, joga, journaling i barem 20 minuta uz šalicu matche, samo da osjetimo sebe. 

Snovi su, osim kratkih odmora koje svi toliko rijetko uzimaju,  jedini preostali prostor u kojem nas duša još može dozvati. I zato što nas podsjećaju da svijet u nama nije nestao, samo je postao tih.

Snovi traže da se osjetimo. Ponekad dovoljno govori sam osjećaj koji ostane nakon buđenja: melankolija, mir, čežnja ili strah. To su sve poruke, uvidi koji ne trebaju riječi.

Most između onoga što jesmo i onoga što tek postajemo

Zato je tema o kojoj smo razgovarale na book clubu upravo knjiga Mudrost snova. Ona nas vraća prirodnom jeziku duše. Autori Lisa Marchiano, Deborah Stewart i Joseph Lee, jungovski analitičari i osnivači podcasta This Jungian Life, pretočili su višegodišnji rad sa snovima u pristupačan, ali duboko transformativan vodič kroz nesvjesno.

Knjiga nas vodi u strukturirano putovanje svijetom snova, utemeljeno na Jungovoj teoriji, ali obogaćeno praktičnim vježbama i osobnim iskustvima autora. Ideja je jednostavna, a istodobno potresna: snovi nisu slučajni fragmenti psihe, već poruke iz dubine, most između onoga što jesmo i onoga što tek postajemo.

Snovi su slike osjećaja 

Za razliku od popularnih pristupa koji snove svode na jednostavna značenja, Mudrost snova naglašava osjećaj kao ključ za razumijevanje. Snovi su, kako pišu autori, “slike osjećaja”. Tek kada zaronimo u emocionalnu teksturu sna, bilo da stojimo na sunčanoj obali ili se suočavamo s valom koji prijeti sve progutati, otvaramo prostor za istinski uvid. Osjećaji su vrata prema arhetipu, prema nesvjesnom koje traži da ga osjetimo, a ne samo tumačimo.

Rad na snovima prikazan je kao pustolovina, unutarnje putovanje prema cjelovitosti. Svaka noć donosi, kako kaže Joseph Lee, „žličicu medicine“ kojom nas tvorac snova pomalo iscjeljuje. Knjiga nudi čak 69 ključeva. To su konkretne smjernice i poticaji koji pomažu u razlikovanju simbola, praćenju motiva i dubljem razumijevanju snova.

Vraćanje mitskoj jezgri

vremenu krize smisla i preplavljenosti informacijama, snovi postaju most prema onome što Jung naziva transcendentnim. Oni nas podsjećaju da u svima nama postoji mitska jezgra koja se budi u trenucima nesigurnosti i da je svaka noć prilika da nas psiha nauči živjeti dublje i istinitije.

Ponekad se čini da danas sve želimo objasniti:  svaku emociju, svaku pojavu, svaku nelagodu. Kao da više nema mjesta za misterij.
Sve mora imati razlog, mjernu jedinicu i dokaz, a mi polako gubimo ono što nas čini ljudima, ono istinsko što nam je darovano od rođenja: osjećaj čuđenja.

Snovi su zato ovdje da nam pokažu da i dalje postoji prostor koji nadilazi razum, prostor u kojem se susreću simbol i osjećaj, svjesno i nesvjesno, kraj i početak. Zato, ne bismo trebali pitati imaju li snovi značenje, nego što to značenje želi od nas.

Jer oni su način na koji nas duša i dalje pokušava dozvati, a  kad bismo im dopustili da nas ponovno očaraju, možda bismo ponovno naučili čuditi se svijetu, i sebi.