Razmišljaj poput redovnika: tišina, jasnoća i povratak sebi za kraj godine

Nekada je studeni bio mjesec koji sam po sebi poziva da usporimo, da se malo primirimo, zatvorimo, utoplimo i razmislimo. Ipak, danas sve više primjećujem kako krajem godine sve više nas kreće još više ubrzavati. Kao da nam taj kraj godine označava konačan cilj, pa jurimo za ostvarenjem poslovnih planova, nagomilamo još više privatnih obaveza, radimo popise koga sve moramo još vidjeti do kraja godine, kome sve kupiti poklon, što još sve postići. Upravo zato valjda knjiga Jay Shettyja došla nam je kao spas za naš Materia Book Club u studenom. 

U materijalu njegovih iskustava, monaške prakse i vrlo jednostavne, ali duboko transformativne životne filozofije nalazi se jedna rečenica koja precizno hvata bit cijele knjige: “Mir nije nešto što pronađeš - mir je nešto što gradiš.” I upravo ta rečenica odzvanja mojim mislima za kraj ove godine.

Ritam godine, umor tijela i potreba za unutarnjim redom

Često biramo knjige intuitivno, ali rijetko kada naslov toliko organski odgovara ritmu godine kao što je ovo bio slučaj u studenom. Dok emocionalno i mentalno zatvaramo godišnji krug, dok radne obaveze ulaze u onu završnu, zbijenu fazu, a tijelo postaje osjetljivije na umor i iscrpljenost, Razmišljaj poput redovnika otvarao je upravo ono što u toj fazi najviše treba: tišinu, jasnoću i povratak unutarnjim vrijednostima.

Shetty piše vrlo čitljivo, gotovo neprimjetno jednostavno, ali s jasnom intencijom - razići se s površinskim životnim navikama. On ne romantizira monaški život, ne mistificira prakse, ne dramatizira promjene. Naprotiv,  poziva na povratak osnovama, na male, ali dosljedne pomake, na redefiniciju načina na koji ulazimo u dan, obraćamo pažnju, biramo reakcije i njegujemo ono što nas drži stabilnima.

U isto vrijeme, knjiga ne pokušava biti “još jedan priručnik” koji obećava brzu promjenu. Nema instant rješenja, nema “jutarnjih rutina koje mijenjaju život u 5 koraka”, nema obećanja lakoće. Umjesto toga, Shetty nas vrlo nenametljivo vodi prema unutarnjoj disciplini. A disciplina je, bez obzira kako ju zapakirali, jedan od najvrjednijih oblika brige za sebe.

Kako BITI u ovom svijetu

Jedna od najvrjednijih kvaliteta ove knjige je način na koji Shetty “prevodi” redovničku filozofiju u svakodnevni svjetovni život. On ne piše o povlačenju iz svijeta, piše o tome kako biti u svijetu a da te svijet neprestano vuče za rukav.

U njegovoj definiciji, razmišljati poput redovnika znači:

• ne reagirati impulzivno, nego svjesno,
  
  

• filtrirati ono što je buka od onoga što je istina,
  
  

• prepoznati koja ponašanja te hrane, a koja iscrpljuju,
  
  

• živjeti u skladu sa svojim vrijednostima, a ne tuđim očekivanjima,
  
  

• njegovati tišinu ne kao bijeg, nego kao izvor snage,
  
  

• odustati od potrebe da se uspoređujemo,
  
  

• i naučiti što znači živjeti iznutra prema van, a ne obrnuto.
  
  

Iako često ove stvari čitamo kao i trendovske, lifestyle savjete, oni su u knjizi objašnjeni vrlo jednostavno, kao ljudska potreba. Dovoljno je samo osvrnuti se na jedan tjedan u našem životu da prepoznamo koliko često reagiramo prije nego što uopće promislimo. 

Na primjer, koliko često kad uhvatimo “prazan hod”, minutu predaha, umjesto da svjesno dišemo i odmorimo mi uzimamo mobitel u ruke i skrolamo?

Koliko često dopuštamo da u nas uđe tuđa nervoza, žurba i tuši nemir. Koliko puta nam se dogodilo da više ne znamo procijeniti koja su naša očekivanja, a koja su društvena?

Otpusti, prvi i najteži korak

Prvi dio knjige bavi se jednim od najzahtjevnijih, ali najpotrebnijih procesa: otpuštanjem.

 Shetty govori o identitetu, unutarnjim narativima, navikama, o očekivanjima koja preuzimamo od drugih (često nesvjesno), o uspoređivanju, ambicijama koje nisu naše i strahovima koje nikada nismo propitali.

Monaška praksa vrlo jasno kaže: prije nego što gradiš, moraš raščistiti prostor.

I tu knjiga nudi izuzetno korisne uvide:

• otpuštanje nije gubitak, otpuštanje je stvaranje;
  
  

• tišina nije praznina,  tišina je temelj;
  
  

• unutarnji mir ne dolazi kad život postane lakši, nego kad postane jasniji.
  
  

Krajem godine i priroda samoinicijativno otpušta ono šo joj više ne služi: lišće, boje, višak energije. I mi bismo trebali slijediti isti proces: otpustiti potrošeno, ono što više nema funkciju, bez obzira radi li se ovdje o stvarima, poslu ili ljudima. Pitanje koje si trebamo postaviti svakako glasi: 

Što je u našem svakodnevnom životu višak, a što je nužno?

Odgovori su ovdje uvijek osobni, no što najviše prazni često je povezano s navikama koje radimo “po inerciji”.

Mir i stabilnost dolaze iz prakse

Drugi dio knjige fokusira se na rast, ali ne onaj vanjski, postignućima mjerljiv, nego unutarnji, tihi, stabilni. Shetty tu vrlo precizno radi distinkciju: postoji napredak koji je vidljiv drugima i napredak koji je vidljiv samo nama. Tek ovaj drugi ima dugoročni učinak.

Kroz teme poput svrhe, fokusa, namjere i discipline, knjiga nas vraća jednoj te istoj istini:
mir i stabilnost nisu emocije, oni su praksa.

U ovom dijelu knjige posebno odjekuju:

• vježbe koje pozivaju na fokus i prisutnost,
  
  

• uvidi o odnosu prema vremenu kao najvrjednijem resursu,
  
  

• ideja da granice nisu tvrdoća nego briga,
  
  

• te Shettyjevo stalno vraćanje pitanju vrijednosti.
  
  

Čitatelji često ističu ovu knjigu kao onu koja “posloži misli”. Ali ona ne radi to umjesto nas nego nas navodi da pogledamo tamo gdje inače ne gledamo.

 Davanje kao najmirniji i najzreliji oblik osobne snage

Treći dio knjige, koji se bavi  možda je najdublji. Shetty ovdje pokazuje nešto što se rijetko naglašava u knjigama osobnog razvoja: unutarnji mir nije krajnji cilj, on je početna točka.

Kada se osoba umiri iznutra, kada raščisti prostor, izgradi jasnoću i uspostavi zdrave granice, tada se otvara sasvim nova vrsta snage: ona koja se ne ističe, ali se vidi u svakoj gesti, odluci i reakciji. Dati iz tog mjesta znači davati bez potrebe za uzvratom, bez kalkulacije, bez pokazivanja. 

Dati iz viška, a ne iz minusa. Dati iz stabilnosti, a ne iz iscrpljenosti.

Najvažnija pitanja na koja si rijetko dajemo odgovore su upravo ona koja dolaze iznutra, a ova knjiga potaknula ih je mnogo. 

Za ovaj hektičan period, važno je barem promisliti o tome kako da filtriramo informacije bez osjećaja da “promašujemo nešto”. 

Ako bismo morali izdvojiti jednu jedinu poruku koju je ova knjiga donijela našem studenom i Materia Book Clubu, bila bi to sljedeća:

Unutarnji mir ne događa se kada se svijet smiri - unutarnji mir događa se kada se mi smirimo usprkos svijetu.

Shetty vrlo jasno pokazuje da je mir navika, ne nagrada. Da je fokus odluka, ne slučajnost. Da je disciplina briga, ne strogoća. Da je vrijednost nešto što živimo, ne nešto što deklariramo.

I zato je Razmišljaj poput redovnika bila toliko važna knjiga za ovaj mjesec. Ne zato što nas je promijenila, nego zato što nas je podsjetila na ono što već znamo, ali često zaboravljamo:

• tišina nam je nužna,
  
  

• fokus nas spašava,
  
  

• granice nas štite,
  
  

• a mir se gradi iznutra, svakim danom, malim, nenametljivim gestama.
  
  

Shetty nas poziva ne da živimo kao redovnici, nego da mislimo kao oni. A između ta dva pojma postoji golema razlika i golema sloboda.