Početi ispočetka bez obzira na godine

Početi ispočetka zvuči kao ideja rezervirana za krize. Za trenutke u kojima se nešto nepovratno raspalo, pa više nema smisla nastavljati po starom. Rijetko tko zamišlja novi početak usred sasvim urednog života - dana koji su, objektivno, dobri, ali se iznutra čine pomalo pogrešno posloženima.

U našem Materia Book Clubu ove smo veljače čitale knjigu Ja, samo bolja novinarke Olge Khazan, koja postavlja pitanje: može li se osobnost promijeniti bez velikog razloga, osim želje da se živi drugačije?

Možemo li zaista promijeniti osobnost?

Dok vam financijski planer ili agent za nekretnine mogu pomoći dovesti financije u red i pronaći veći dom, savjete o tome kako unaprijediti vlastitu osobnost mnogo je teže pronaći, ali i vjerovati u njih. 

Nerijetko mislimo da je netko krenuo ispočetka ili značajno promijenio svoj karakter samo zato što je doživio neku vrstu traume. Ili smatramo da je došao do točke u kojoj ne vidi više kako nastaviti dalje s dosadašnjim lifestyleom. Riječ ispočetka zvuči iscrpljujuće, dok istovremeno oslobađa. Osobnost nam se značajno i brzo mijenja u dvadesetima, ipak kasnije postajemo sve manje fleksibilni i sve manje vjerujemo da su promjene moguće. Upravo je o tim promjenama pisala i autorica knjige Olga Khazan.

Činjenica jest da se naša osobnost neprestano mijenja. Julian Baggini u knjizi The Ego Trick: In Search of the Self piše „Tema osobnog identiteta, strogo govoreći, zapravo ne postoji. Važno je prepoznati da nismo bića koja su jednostavno nastala rođenjem, nastavila postojati kao ista stvar, a zatim nestala na rubu smrti ili prešla u neko drugo područje”.

Čovjek je iznimno složena i uređena cjelina različitih elemenata i baš zato što smo tako strukturirani, sposobni smo o sebi razmišljati kao o jedinstvenim osobama, piše Julian Baggini. Ipak, ne postoji jedna fiksna osoba, mi se zapravo neprestano mijenjamo s namjerom ili bez nje. 

Zašto se mijenjamo?

Često se gotovo po navici prepuštamo nezadovoljstvu. Imamo sasvim dobar dan, ali on nam odjednom postane narušen tek sitnim iritacijama poput gužve u prometu, loše frizure ili nemogućnosti da pronađemo parking. Tada reagiramo kao da se sve raspada. Mislimo odmah o tome koliko nam je život loš, umjesto da razmišljamo o činjenici koliko je, u širem kontekstu, zapravo dobar.

Mnogi ljudi žele nešto postići, pokrenuti vlastiti posao, proširiti krug prijatelja,  ali ne znaju kako do toga doći. Vrlo često korijeni takvih promjena leže upravo u navikama i obrascima ponašanja koji čine našu osobnost.

Osobina savjesnosti, primjerice, može pomoći u postizanju boljih rezultata i bržem profesionalnom napredovanju. Ekstroverzija otvara prilike širenjem društvene mreže i kontakata.

Promjenom svakodnevnih misli, postupaka i rutina moguće je mijenjati i vlastitu osobnost, a time i imati koristi koje dolaze s time da je netko, primjerice, izrazito savjestan ili otvoren prema drugima.

U knjizi smo čitale razgovore s ljudima koji su to doista i učinili. Istodobno, čitamo i o iskustvu autorice, njezinu procesu u kojem nastoji postati ekstrovertnija, susretljiva i emocionalno stabilnija.  

Istraživanja pokazuju da se promjenom svakodnevnih navika i obrazaca ponašanja mogu postupno mijenjati i osobine ličnosti, a time i otvoriti prostor za život koji je bliži vlastitim željama.

Velikih pet: kako mjerimo osobnost i zašto je to važno

Psihologija osobnost najčešće opisuje kao relativno stabilan obrazac misli, emocija i ponašanja kroz koji reagiramo na svijet. Ono što nazivamo „stabilnim” zapravo je daleko fleksibilnije nego što mislimo. Jedan od najutjecajnijih modela, tzv. Velikih pet, osobnost razlaže na pet dimenzija: otvorenost prema iskustvu, savjesnost, ekstroverziju, ugodnost i neuroticizam.

Riječ je o kontinuumima, a ne kategorijama, i nitko nije jednostavno „takav” ili „nije takav”. Netko može biti sklon rutini, ali povremeno tražiti novo; može biti društven u poznatom krugu, ali povučen u nepoznatom. Upravo ta pomičnost otvara prostor za promjenu.

Ako se osobnost sastoji od obrazaca, a ne od fiksnih svojstava, tada se postavlja logično pitanje: što se događa kada se ti obrasci počnu mijenjati? Istraživanja sugeriraju da se promjena ne događa kroz nagle odluke, nego kroz ponavljanje. Način na koji mislimo, reagiramo i strukturiramo svakodnevicu s vremenom oblikuje ono što prepoznajemo kao „sebe”.

U tom smislu osobnost nije uzrok ponašanja, nego njegov rezultat. Ne izbjegavamo ljude zato što smo introvertirani; postajemo introvertirani jer ih dosljedno izbjegavamo. Ta mala inverzija mijenja cijelu perspektivu: ono što se činilo kao osobina postaje navika.

Kako se osobnost zapravo mijenja

1. „Fake it until you make it”

Temeljni princip je jednostavan: ponašanje prethodi identitetu. Ponavljanjem određenih obrazaca, čak i kada djeluju neprirodno, postupno postaju dio osobnosti.

2. Prihvaćanje nelagode

Promjena nužno uključuje otpor. Nelagoda nije znak da nešto nije u redu, nego da se izlazi iz poznatih obrazaca. Upravo ta faza omogućuje stvaranje novih reakcija.

3. Uvjerenje da je promjena moguća

Osobe koje vjeruju da se osobnost može razvijati lakše ustraju u procesu i lakše reinterpretiraju neuspjehe kao dio učenja.

4. Dizajniranje okoline

Okruženje snažno oblikuje ponašanje. Biranje konteksta koji potiče željene osobine (ljudi, aktivnosti, strukture) povećava vjerojatnost promjene.

Ako se osobnost može mijenjati, izgovori prestaju vrijediti

Najvažniji uvid koji proizlazi iz pristupa autorice jest da osobnost nije konačna verzija sebe, nego proces koji se neprestano oblikuje.

Promjena ne zahtijeva radikalne rezove, nego dosljedno pomicanje svakodnevnih obrazaca. Upravo u tim malim, ponavljajućim odlukama: što mislimo, kako reagiramo, na što usmjeravamo pažnju, postupno gradimo drugačiji način bivanja.

Iako to često zvuči zahtjevno, jer odgovornost jasno vraća na pojedinca umjesto da je prepušta genetici ili “urođenim” osobinama koje nerijetko služe kao objašnjenje za ono što nije ostvareno, takva perspektiva u sebi nosi i snažan potencijal nade.

Promjene jesu moguće, a ciljevi ostvarivi. To ne znači da su jednostavni niti da se život odvija bez otpora, ali upućuje na nešto važnije: kvaliteta života uvelike ovisi o spremnosti da se vlastiti obrasci preispitaju i prilagode. Taj proces, u svojoj najjednostavnijoj formi, uvijek počinje mišlju.

Promjena osobnosti nešto je što se može započeti već danas, s resursima koji su nam već na raspolaganju i s vremenom koje postoji, bez obzira na cilj kojem se teži. Nije potrebno učlaniti se u skupi fitness klub niti preko noći ostvariti veliki profit ili poslovni uspjeh. Dovoljno je početi se ponašati poput osobe kakvom se želi postati, makar samo nekoliko minuta dnevno. S vremenom, ta mala pomicanja prerastaju u stvarnu promjenu.