Stvorite novo ja: zašto ponavljamo iste obrasce i kako ih konačno prekinuti

Zašto se stalno vraćamo istim obrascima? Analiza identiteta, rutine i unutarnje promjene kroz knjigu koju smo čitale u siječnju na Materia Book Clubu: Stvorite novo ja Joea Dispenze.

Svako jutro nam počinje gotovo identično. Ustajanje u slično vrijeme, kretanje kroz prostor po već uhodanoj putanji, ruke koje automatski posežu za odjećom, voda koja se stavlja za prvi čaj ili kavu. Tijelo zna redoslijed i prije nego što se um u potpunosti probudi. Upravo se u toj svakodnevnoj rutini najjasnije vidi kako nesvjesni obrasci, navike i način razmišljanja oblikuju identitet i dugoročno utječu na osjećaj osobnog zadovoljstva i mentalnog zdravlja.

Rutina je dugo bila smatrana temeljem stabilnosti i jamstvo fizičkog i mentalnog zdravlja, osjećaja kontrole i kontinuiteta.

Ipak, upravo unutar tih ponavljajućih, gotovo mehaničkih radnji često se javlja uporan osjećaj stezanja. U toj rutini, gdje se isti životni obrasci ponavljaju konstantno iznova, emocije nemaju jasno ime, a misli koje od samog jutra proizvode buku, hrane same sebe i stvaraju nove emocionalne slojeve. 

Sve to skloni smo poistovjetiti sa sobom i prihvatiti kao “ja”, kao stabilnu sliku o sebi koju rijetko dovodimo u pitanje.

U siječnju se u Materia Book Clubu otvorilo pitanje kako postati bolja verzija sebe:  nova verzija sebe koju svi manifestiramo u skladu s uobičajenim, novogodišnjim  smislom tog pojma, međutim ona verzija koju smo odlučile puno neugodnije i dublje preispitati.

Tko sam zapravo ja? 

Pitanje identiteta jedno je od ključnih pitanja osobnog razvoja jer otkriva u kojoj su mjeri misli, emocije i ponašanja rezultat vlastitog izbora, a u kojoj mjeri naučeni obrasci preuzeti iz okoline.

Često kad razmišljamo o sebi razmišljamo tko smo mi u odnosu na vanjski svijet. Velik dio nas, potpuno nesvjesno, dopušta okolini da oblikuje naš unutarnji svijet. Ljudi, mjesta, odnosi i podražaji u kojima se krećemo često diktiraju obrasce mišljenja, emocionalne reakcije i ponašanja. 

Društvene mreže, odgojni modeli, lifestyle koji se prihvaća bez preispitivanja, sve to s vremenom postaje “normalno”, a time i pogrešno doživljeno kao autentično. Kao nešto što jesmo, a zapravo kao bezglavi lutamo prostorom tražeći kontantno odobravanje drugih. 

Ako se osobnost promatra kao spoj misli, emocija i ponašanja, tada je nužno obratiti pažnju na ono što se događa automatski: refleksne reakcije, ustaljene emocionalne navike i unutarnje monologe koji se rijetko dovode u pitanje

U tom trenutku javlja se ključno, ali neugodno pitanje: jesmo li to doista mi i ako jesmo, želimo li takvi ostati? 

Želimo li zauvijek skrivati od društva, ali i samih sebe svoje demone? I ako smo ih svjesni zašto ih ne rješavamo nego ih sakrivamo u najdublje svoje postojanje. 

Jedno od najtežih pitanja na koje sam morala dati odgovor ako sam željela biti iskrena prema tekstu koji sam pročitala u Stvorite novo ja jest koje osobine želim kod sebe “izbrisati”.

Osobnost stvara osobnu stvarnost

U knjizi Stvorite novo ja Joe Dispenza osobni razvoj povezuje s neuroplastičnošću i svjesnim mijenjanjem emocionalnih i misaonih navika koje dugoročno oblikuju našu svakodnevicu. Kroz meditaciju i svjesni rad s mislima i emocijama, autor opisuje mogućnost postupne promjene unutarnjih obrazaca.  To nikad nije lako i brzo rješenje, nego proces u kojem se redefinira odnos prema vlastitom identitetu. 

Temeljna ideja knjige, da promjenom unutarnjeg stanja dolazi do promjene životnih okolnosti, sa sobom nosi i veliku odgovornost za vlastitu ulogu u tom procesu. Može djelovati opterećujuće, čak zastrašujuće. Istovremeno otvara prostor za oslobađanje: spoznaju da vanjski svijet nije preduvjet za samorazumijevanje i da kontrola ne leži u okolnostima, nego u načinu na koji se na njih reagira.

Što se događa kada prestanemo tražiti potvrdu izvana

Onaj osjećaj anksioznosti koji nas pnekad preplavi ujutro, ili onaj osjećaj da se ne smijemo prestati kretati, raditi, drugima podilaziti, pomicati granice, sve to dolazi iz potrebe da naše postojanje i naš identitet potvrdimo u materijalnom svijetu.  Ovakve radnje, koje obavljamo da bismo se samopotvrdili nisu ništa manje naporne od meditacije i rada na sebi koji predlaže Dispenza. 

Razlika je u tome što smo kontantu jurnjavu, dokazivanja, prekomjerni rad glorificirali i unormalili, dok smirenje, meditaciju i introspekciju često doživljavamo kao nešto nelagodno ili čak previše pasivno.  

Jednom kad nestanu ili kad se prestanu tražiti vanjske validacije, postaje jasno koliko je unutarnji kompas često bio prepušten tuđim očekivanjima. Tada vidimo koliko su naše odluke, stavovi i emocije bile prilagođavane nevidljivoj publici.

Dispenza polazi od pretpostavke da promjena ne započinje u okolnostima, nego u unutarnjem stanju i da se tek potom prelijeva prema van. Kada se promijene dominantni obrasci mišljenja, emocionalne reakcije i način na koji se reagira na svakodnevne situacije, mijenja se i način na koji se sudjeluje u vlastitom životu. 

Negativnost i ponavljanje istih obrazaca lakše je objasniti vanjskim faktorima nego prihvatiti odgovornost za vlastiti unutarnji svijet. Paradoksalno, lakše je povjerovati da nas negativnost drži zarobljenima nego da imamo kapacitet svjesno promijeniti smjer. Suprotno bi značilo priznati vlastitu moć, a s njom i odgovornost da se više ne možemo skrivati iza okolnosti, prošlih iskustava ili tuđih očekivanja.

Knjiga Stvorite novo ja ne nudi jamstvo da će se život promijeniti ako se promijeni unutarnje stanje. Ono što nudi jest jasnoća: da se velik dio onoga što se doživljava kao sudbina, okolnost ili loša sreća svakodnevno reproducira iz istog unutarnjeg mjesta.

 I dok je lakše govoriti o vanjskim uzrocima i sistemima, knjiga uporno vraća fokus na ono što je teže prihvatiti, vlastitu ulogu u održavanju identiteta koji nam više ne služi. Promjena dakle nije nužno u obilju nove sreće i novog života, već prekidu starih obrazaca kroz meditaciju i rad na sebi kako bismo napokon otvorili vrata životu koji naše pravo ja zaslužuje.