Umijeće odmora u doba beskonačne zauzetosti

Tema odmora nikada nije bila aktualnija, a čini se da je zauzetost postala naše gotovo prirodno stanje. Odmor je postao pojam koji se danas pretvorio u rijetku, čak pomalo i “sumnjivu” kategoriju. Biti fizički udaljen od ureda ili na nekoliko dana zaklopiti laptop ne znači nužno i istinski odmoriti um. Zašto nam je tako teško zaustaviti se? I što dugoročno znači to neprestano iscrpljivanje tijela i duše?

Rujan smo u Materia BookClubu posvetili knjizi Claudije Hammond Umijeće odmaranja. Riječ je o sociološko-psihološkom portretu suvremenog društva koje se, paradoksalno, boji vlastite tišine. Upravo u tome leži njezina snaga: Hammond nas podsjeća da problem nije u kroničnom “nedostatku vremena”, nego u kulturi koja nas uporno uči da vlastitu vrijednost mjerimo isključivo kroz neprekidnu produktivnost.

Kako nas Claudia Hammond podsjeća da je najteži zadatak: stati

Postoji paradoks našeg vremena: nikada nismo imali više opcija za “odmor”, a nikada ga nismo manje osjećali. Raspolažemo wellness industrijom od trilijun dolara, vikend-retreatovima, aplikacijama za meditaciju, dizajniranim jastucima, masažerima, čak i “sleep coachovima”... Ipak, većina nas, ako bismo iskreno odgovorili na anketu poput one što ju je 2016. provela Claudia Hammond u sklopu Rest Testa,  reći će da se osjeća iscrpljeno i da mu/joj nedostaje odmora.

Odmor nam mora biti usporediv s tuđim iskustvima

Taj paradoks nije samo pitanje modernog lifestylea, nego odraz dublje civilizacijske zablude. Nikada nismo više govorili o važnosti self-carea, a nikada nismo bili udaljeniji od samih sebe. Industrija odmora, s raskošnim katalozima i obećanjima, zapravo nam stalno servira isti narativ: i odmor mora biti projekt. Planiran, organiziran, unaprijed plaćen i što je možda najapsurdnije, usporediv s tuđim iskustvima.

Možda je upravo zato toliko ljudi, unatoč svim tim mogućnostima, i dalje umorno. Odmor nije nešto što se može kupiti u paketu, izmjeriti aplikacijom ili “odraditi” na retreatu. Odmor je unutarnje stanje koje proizlazi iz odnosa prema vremenu i prema sebi. A mi živimo u epohi u kojoj se vrijeme tretira kao valuta, uvijek potrošena, nikada dovoljna.

Iscrpljenost koja se pritom akumulira nije samo fizička. To je iscrpljenost smisla, iscrpljenost prisutnosti. Jer odmarati znači biti, a upravo to postaje najteži zadatak. Stalno jurimo za onim što slijedi i zaboravljamo kako se uopće zaustaviti u onome što jest.

Odmor ili gubitak vremena?

Hammond precizno primjećuje da smo naučeni da je rečenica “imam previše posla” svojevrsna legitimacija važnosti. U “ekonomiji pažnje” i “ekonomiji brzine”, raditi bez pauze više nije simptom iscrpljenosti nego društveno priznati dokaz uspješnosti. Čak i kada odmaramo, želimo da naš odmor izgleda impresivno: joga na Baliju, digital detox u Provansi, luksuzni spa u Toskani.

Kada bismo odmor shvatili doslovno, pomislili bismo da je to vrijeme kada ništa ne radimo. No, odmor je daleko kompleksniji: nije riječ o bijegu od života, nego o stvaranju prostora u kojem ga možemo zaista osjetiti.

Upravo zato je istraživanje Claudije Hammond zanimljivo: ono pokazuje da nas najviše obnavljaju stvari koje su besplatne, nenametljive i često nezamjetne. Odmor nije spektakl, nego povratak jednostavnim radnjama. Evo deset najčešćih odgovora sudionika Rest Testa  i podsjetnik da se odmor uvijek krije u blizini:

1. Meditacija i mindfulness

Praksa usmjerene pažnje može donijeti mir, ali samo ako je ne pretvorimo u još jednu obavezu. Mindfulness je najkorisniji kada ga utjelovimo u svakodnevnim sitnicama: u načinu na koji dišemo, pijemo matchu ili hodamo.

2. Gledanje televizije

Televizija ima lošu reputaciju, ali priče drugih ljudi uvijek su bile naš način odmora. Ako nas veseli i opušta – to je dovoljno. Odmor ne mora biti “plemenit” da bi bio stvaran.

3. Sanjarenje

“Ne lutaju svi koji lutaju.” Dok um luta, mozak je često aktivniji nego kad rješavamo zadatke. Sanjarenje nije lijenost, nego prostor kreativnosti i novih uvida.

4. Topla kupka ili tuš

Jednostavan ritual, ali moćan. Voda čisti više od tijela: ispire dan, stres i ubrzani ritam. To je mali reset u kojem dopuštamo sebi da budemo nježni prema vlastitom tijelu.

5. Hodanje

 Rousseau je tvrdio da mu “um radi samo dok hoda”. Pokret usklađuje misli i dah, a šetnja nas vraća prirodnom ritmu koji često izgubimo pred ekranima.

6. Ne raditi ništa posebno

Gledati kroz prozor, sjediti bez cilja, pustiti vrijeme da teče. Upravo u toj “beskorisnosti” krije se ono najvrjednije – regeneracija.

7. Slušanje glazbe

Glazba nas vraća u tijelo, budi emocije i otvara prostor za introspekciju. Pjesma može biti jednako ljekovita kao i meditacija.

8. Biti sam/a

Samoća nije isto što i usamljenost. Kada znamo da imamo veze s drugima, ali biramo trenutke povučenosti, tada samoća postaje luksuz i predah.

9. Boravak u prirodi

Priroda nije luksuzni retreat nego svakodnevna medicina: park, šuma, more ili vrt. Dovoljno je nekoliko minuta da se osjeti olakšanje.

10. Čitanje

Najodmornija aktivnost od svih. Čitanje nas odvodi u druge svjetove, ali nas istodobno sidri u sadašnjem trenutku. Omogućuje nam da budemo sami, ali nikada usamljeni – jer s nama su likovi, priče i misli koje nas oblikuju.

Kada ovih deset smjernica sagledamo zajedno, shvaćamo da odmor nije luksuz rezerviran za rijetke trenutke, nego praksa koja se može utkati u svaki dan. Ne zahtijeva ni velike investicije ni putovanja, nego spremnost da priznamo kako je najteži, ali i najvrjedniji zadatak: zastati.